Picka materina?

Da odem tamo. Koliko puta sam zelela da posetim tu destinaciju. Ljudi mi stalno uplacuju vaucere i kupuju te karte i to… Vidim, bas bi voleli da ja budem tamo. A ja se ne bunim. Ali sta ti ja znam, mozda je put dug, pa se malo neckam. Ja sam losa osoba. Losa. Jako. Ma koliko god se borila protiv toga, ja sam takva. Definitivno moram da naucim da artikulisem sebe. Ovako vise ne ide. Zasto nisam dama kao sve druge devojke? Zasto nemam svoje dostojanstvo? Zasto nisam umiljata, sramezljiva i pitoma? Ja sam jedno zlo. Da, eto to sam ja. Koliko ljudi sam ja povredila. Koliko neduznih ljudi. Samo zato sto sam ja bila povredjena. Ali ne od istih. O moj Boze, pa cak se i ne kajem. Cak, to sebi ne uzimam za greh. Neartikulisana sam, smejem se glasno, ponasam se nedolicno na ulici. Imam svoje ispade. Kad se iznerviram lupam rukama u celo. Kosu najvise volim kad je ne ocesljam. Ali nisam neuredna, naprotiv. Samo sam neartikulisana. Sirovina, kako bi to neki opisali. Kocnica u zajebanciji mi je iskljucivo zakljucak da je osoba mnogo povredjena, unistena. Do tada, samo bijem i ne pitam je l’ dosta. I bude mi zao, bude. Posteno. Ali nikada se ne pokajem. I tako me danas jedan mucenik juri po gradu da me bije. Moskarac mene da bije! Dobro, bas ne moze da me bije, jaca sam od njega, verovatno, ali on je toliko besan da zeli da me bije. Razlog, moje lazi. Mada, ja jos ne smem da tvrdim da su lazi jer ce me ubiti istinski 🙂 Zavlacila sam ga 9 meseci. Naravno, ni na pamet mi nije palo da budem sa njim. I kada sam shvatila da je on bas navalio, da se stvar odmakla kontroli, ja sam morala da prekinem sve to. Razlog, drugi decko. E, tada bolje da sam samoj sebi glavu odrubila. Krece zlostavljanje i mucenje. Ekspanziju dobija bas danas. I potreslo me je. Ne zato sto se plasim da ce mi nauditi, plasim se svojih postupaka. Ja sebe ne mogu i ne zelim da smirim. Meni je tako lepo, ja uzivam u tome. Uzivam jos i u svojoj tuzi i bolu. Cudna sam. Cak i samoj sebi se gadim povremeno. Kao sto je to recimo veceras slucaj. Ako ko ima da mi isprica kako je u toj Picki Materinoj pa da se spakujem i da odem. Dozivotno, ukoliko je moguce.

20 thoughts on “Picka materina?

  1. Čini mi se da smo svi ispali iz pičke matrine i da smo, tamo iza nje, bili najzaštićeniji i najmirniji.
    No, moralo se odatle i izaći suočiti sa životom, takvim, kakav je.
    Šta da ti kažem? I ja se povremeno tako popičkam sa muškarcima, da hoće sa mnom da se tuku, s tom razlikom, što ću ja za koji dan da napunim 6 banki, a on momak, recimo. I ja, sva drčna, zovem ga da se pičimo, a on zbrisao.
    Tako da, ne znam šta da ti kažem. Guraj po svom, pa kako ispadne, samo pazi da ne dobiješ po ‘ički! 😉

Оставите одговор на Privateering Одустани од одговора