Tvoja.

Tvoja sam. Tako prosto zvuci. Tvoj je svaki deo mene. Vec dugo to cuvam u sebi i ne priznajem. A tvoja sam. Svaka moja celija radi zbog tebe, ti je pokreces a da pritom ni prstom nisi mrdnuo. I sve sto zelis uradicu, samo molim Boga da ti toga nisi svestan. Ubila bih zbog tebe. To sam shvatila u trenutku kada si bio povredjen. Uhvatila me je panika. Osetila sam da je nesto moje ugrozeno. Kao da je deo mene u opasnosti. I uplasila sam se, zbog tebe, ne bih tako nesto prezivela. Cak i kad bi otisao od mene ne bih se ljutila. Ako je to ono sto ti zelis. Tako ce i biti. Ali se ne kajem. Dala sam ti sve. Tvoja sam, opet ti kazem. Ne kajem se ni zbog cega, svaka sekunda koju sam podelila sa tobom je ono sto me gura. Dajes mi snagu, nisi ni svestan toga. I opet ti kazem, nadam se da nikada neces ni biti. Samo da te ne ugusim, toga se plasim. A trazim drugacije, trazim da me prodjes. Trazim da pripadam drugom, ne trebam ti. Znam da sam visak. A mnogo bi mi lakse bilo kada bi me oterao od sebe. Kada bi jednostavno rekao kraj. Ali, ti osecas. Osecas da sam tvoja i manipulises. Okreces me po svojoj volji. Ja ne zelim da se borim za tebe, strah me je uspeha. Sta ako i ti budes moj?! Onda to nije to. Istog trenutka ces ti mene izgubiti. A mucim se ovako. Jos samo jednom cu ti reci, tvoja sam. Cuvaj me. 

9 thoughts on “Tvoja.

  1. Mene podseća na lovca koji se cele godine muči hraneći jelena da bi ga kasnije jedno vreme vitlao da ga upuca, pa opet ako ga upuca neće imati šta raditi cele godine, tek koga vitlati, meci rđaju, a rogovi rastu. Mada opet, šta pa ja znam o lovu i ribolovu.

Оставите одговор на vuckovicnamestaj Одустани од одговора